Tišina obuzima moj svijet,sve je postalo crno bijelo…
Suze mi klize niz lice
Dok tišina svira one note…čineći očaravajuću glazbu
Specifičnu melodiju tame..ponovnog rođenja smrti
Fantazija plaše nad tom melodijom,
Skače po notama
Pokušava se vinuti do zvijezda…

Uvenulo,suho,sivo cvijeće,titra po besčujnom vjetru
Pada po tlu..posvuda je…

Nagli udarci tvojih osjećaja…mojih osjećaja..
Tjera mi srce da krvari,da se uništi…
Da me uništi u tvojim očima..

Dok se nadam da sanjam…slijepilo me uzima
Bol me trga
Suze se miješaju s krvlju
Ljubav je napokon isčeznula
Nestala u bolnoj noći udaraca

Više ne podnostim strah,ni ljubav..
Ni suze…ne razlikujem dobro od lošega..
Ne osjećam se sigurno
Svi mi nešto lažu
Čujem dušu svake osobe koju vidim,čujem istinu
Al pustim neka laže neka se uništi…

Da vjerujem u Raj…bila bi daleko od njega
Možda sam crni anđeo…
Možda se ne prepoznajem…

Na ove suza sam već navikla..
Na bol i tugu…
Na ljubav nisam…
Al osjećam je…ponovo…nesto se budi

Ali..moj svijet je jos uvijek crno bijel…
Tišina,strah,zima oko mog više ne tako toplog srca
….melodije tišine…
Sve sto ti dah oduzima…
Pa i zauvijek….

Nakon ovog rata i anđeli će nositi crno…

Moja duša se isušuje,
Crni,puca na komadiće,
Poput stakla..postaje zemlja,
Pepeo..

Poslijednji vjetar,onaj,
Poslijednji živući
Odpirit će pepeo moje duše

Pustoš na zemaljskom raju,
Posvuda nevina tjela
Nitko osim mene više ne postoji,
Svi su napustili zemlju,duše
im sahnu...bas poput moje..

Još samo čujem molitvu
Anđela koja postaje sve glasnija
I složnija
I vjetar se pojačava
Sunce je nestalo!

Još poneka vrana proleti
Nad truplima uništenih psihodelijom
Svih velikih vladara s «obećanom zemljom»
Gotovo je…

Zjenice mi nestaju
Nemam osjećaja
Ništa ne vidim i ne osjećam
Samo čujem molitvu
Sve glasnije i glasnije se
Uzaludno ponavlja!!

Vrištim od straha
Pokušavam pobjeći
Ali vriskovi se množe,
Molitve su jače
Vjetar me razara
To ludilo me iscrpilo
Ali ne prestaje!!

Sjećam kako mi krv probija kožu
Kako mi se kosti raspadaju
Kako napokon umirem
Kako se sve biliži kraju..kako..!

-----------------

Napokon!Tišina,mir!
Apokalipsa,i ona emotivna je gotova..

Anđeli u crnom
Kupe tijela,nose duše,
Potapaju ih u more,
U mir…
Napokon samo tišina..

Sada,čekamo nešto novo..
Ili ovo .. da se ponovo dogodi..
Do slijedeće apokalipse…
Neka malo dišu..neka je tišina..

Samo početak još jednog kraja…

*Traži sebe,kroz sebe.Ne dozvoli drugima da upravljaju tvojim putem.To je tvoj put,i samo tvoj-drugi mogu ići s tobom,ali nitko ne može ići umjesto tebe.

*Nikada ne govori loše o drugima.Negativna energija koju time odašilješ u univerzum vratit će ti se višestruko.

*Negativne misli uzrokuju bolesti uma,tijela i duha.Vježbaj optimizam.

*Priroda nije naša,ona je dio nas.

*Izbjegavaj ranjavanje srca drugih.otrov te boli će se vratiti tebi.

*Budi iskren u sva vremena.Iskrenost je ispit nasljeđa i dosljednosti unutar ovog univerzuma.

*Budi prvenstveno iskren prema sebi.Ne možeš biti pažljiv i pomoći drugima,ako nisi pažljiv prema sebi i ne pomažaš prvo sebi.

>>Indijanski etički kodeks<< (samo 1 dio)



Igračka vjetrova.
Sve ono što poželim.
Ovo je moj život.
Ono sam što želim biti.

>>..jer kada volimo uvijek nastojimo biti bolji no što jesmo.<<

>>Jedina važna stvar kada budemo odlazili,bit će tragovi ljubavi što smo ih ostavili za sobom.<<

>>Dvije vrste ljudi ne ostvare svoje snove.Oni koji nikad ne krenu ili ono koji prerano odustanu.<<

Fale mi dani kada sam bila sretna...iskreni zagrljaj..sve ono što se sada možda vraća..